Imao sam
mnogo srece u zivotu. Pazi dobro sta ti govorim! Imao sam mnogo srece u zivotu!
Ne kazem: imao sam sretan zivot. To ne. Moj zivot nije bio sretan , daleko od
toga. Bio je sve drugo, prije i vise, nego sretan.
Mnogo sam patio, bio i bivao mnogo nesretan. Dugo i cesto
bivao nesretan. trajno bivao nesretan. Ali kad god, u starackim nocima
nesanice, poput djeteta sto po podu redjaju svoju igracku minijaturnog voza, s
vagonima, lokomotivama, tracnicama, rampama, saobracajnim cvoristima i
krizanjima, usputnim postajama i cuvarskim kucicama- kad god u takvim nocima,
na razapetom platnu praznog plafona, poredam slike, situacije, stanje i
zbivanja na kolosecima svoga zivotnoga puta, jasno vidim i poimam da sam imao
mnogo srece u zivotu.
Znam da zvuci glupo, ali je tacno: imao sam mnogo srece u
svome nesretnom zivotu. Da sam se iz najtezih okolnosti i polozaja morao cupati
svojom pamecu i vlastitom tkz. inteligencijom, spretnoscu i snalazljivoscu,
nikad ne bih iscupao, nidokle ne bih stigao. Nego mi uvjek, onda kad je bivalo
najpotrebnije, nailazila nekakva - sreca u zivotu. Nekakvo nesto nailazilo, pa
me to nesto podizalo, uspravljalo i spasavalo.
Da, nesretan je bio moj zivot.Bila je to jedna golema nevolja,
ali sam, kroz nju prolazeci, imao mnogo, mnogo srece.
Kada zivot postavi problem, onda mu je negdje okolo sakrio i
rijesenje.
Meni cini dobro svako ko mi ne cini zlo. Ima neko doba pa me
cini sretnim svako ko me ostavi na miru.
On me ostavio na miru, nije mi nista ucinio, pa otkud mi pravo
da se ljutim.
Grdio me cesto Adil- beg Zulfikapasic sto mnogo hvalim ljude.
Lijepo je, kaze, kad se o ljudima lijepo govori, ali niposto ne valja
pretjerivat.
Nema komentara:
Objavi komentar