- Na kraju travničke čaršije, ispod
hladovitog i hucnog izvora Šumeća, postoji odkad svet pamti mala Lutvina kahva. Toga prvog
sopstvenika kafane, Lutve, ne sjećaju se ni najstariji ljudi; taj je
bar stotinka godina već na nekom od razasutih travničkih grobalja, ali svi idu kod Lutve na
kafu i njegovo se ime pamti i izgovara tamo gde su zaboravljena imena tolikih
sultana, vezira i begova. U basti te kafanice ,pod samom stenom u podnozju
brega, ima jedno odvojeno, hladovito i malo uzvišeno mjesto gde rate stara
lipa. Oko te lipe i izmedju stene i busenja uklopljene su niske klupe
nepravilnih oblika na kojima je zadovoljstvo posedeti i sa kojih se teško
ustaje. One su izlizane i iskrivljene godinama i dugom upotrebom i
potpuno srasle i postale jedno s drevetom , zemljom i kmenom oko njih.
Jer, covek moze i od
jedne reci da zivi, samo ako u njemu ima jos resenosti da se bori i borbom
odrzava u zivotu.
Nema komentara:
Objavi komentar