Tastina i gordost su razliciti
pojmovi, iako se te rijeci cesto upotrebljavaju kao da su sinonimi.
Covjek moze biti gord, a ne istodobno i tast. Gordost se vise odnosi na nase
misljenje o nama, tastina na ono sto bismo htjeli da drugi misle o nama.
-Gospodin Darcy nije sklon smijehu! - zacudi
se Elizabeth.
- To je neobicna prednost, a nadam se da ce
i ostati neobicnom jer bi za mene bio velik gubitak ako bih imala mnogo takvih
znanaca.Veoma volim smjeh.
-Gospodjica Bingley - rece on - pripisu je
mi nemogucu vrlinu.
Najmudriji i najbolji ljudi...pa cak i
njihova najmudrija i najbolja djela...mogu biti smijesni u osima osobe kojoj je
sala glavni cilj u zivotu.
-Uistinu ima takvih osoba - odvrati
Elizabeth - ali se nadam da ja nisam jedna od njih.Uvjerena sam da nikad ne
ismijavam ono sto je mudro i dobro. Ludost i besmislice, cudljivost i
nedosljednost doista me zabavljaju, priznajem, i smijem im se kad god mogu.No
predpostavljam da ih vi nemate.
-Mozda nitko ne moze biti bez njih.
Medjutim, cijelog sam zivota nastojao izbjeci one slabosti koje cesto izlazu
podsmijehu snazan razum.
-Kao sto su tastina i ponos.
-Da, tastina je uistinu slabost.A sto se
tice ponosa...gdje god postoj velika umna moc, ponos ce uvjek biti pod dobrim
nadzorom.
Elizabeth se okrene da bi sakrila osmjeh.
-Vase je ispitivanje gospodina Darcya,
vjerujem zavrseno . prozbori gospodjica B.- Molim vas, kakav je rezultat?
-Potpuno sam se uvjerila da gospodin Darcy
nema mana. On to i osobno priznaje otvoreno.
-Ne - rece Darcy - nista takvo nisam
izjavio. Imam dovoljno mana, ali se nadam da nije rijec o nedostatku razuma. Za
svoju narav ne bih se usudio jamciti. Ona je, mislim suvise
nepopustljiva...doista suvise da bi se ljudi osjecali ugodno. Ne mogu
zaboraviti, onako brzo kako bi trebalo, tudje ludosti i grijehe niti uvrede
nanijete meni. Na moje se osjecaje ne utjece lako. Mozda bi se moglo reci da
sam zlopamtilo kad jednom izgubim dobro misljenje o nekome, ono je
izgubljeno zauvjek.
-To je uistinu mana! - uzvikne Elizabeth. -
Neumoljivo zlopamcenje je sjena na karakteru. Dobro ste odabrali manu.
Njoj se bez dvojbe, ne mogu smijati. Od mene
vam ne prijeti opasnost.
-U svakoj naravi, mislim postoji teznja
prema nekom zlu...to je prirodna mana koju cak ni najbolji odgoj ne moze
iskorijeniti.
-Vasa je mana sklonost da svakog mrzite.
-A vasa je - odgovori on, osmjehnuvsi se -
sto namjerno nikoga ne razumijete.
Malo je onih koje usitinu volim, a jos manje
onih o kojima imam dobro misljenje.Sto vise vidim svijet, to sam nezadovoljnija
njime;svaki dan potvrdjuje moju uvjerenost u nepostojanost ljudski karaktera i
pokazuje da vjeru u neciju vrlinu ili pamet ne treba temeljiti na njegovom
-Kako si me zavolio? - zapita ona. Mogu
shvatiti da je sve islo dobro kad je jednom vec zapocelo...ali sta te pokrenulo?
-Ne mogu odrediti sat, ni mjesto, ni pogled,
ni rijeci kojima se polozio kamen temeljac. Otada je proslo previse vremena.
Nasao sam se usred svega toga prije nego sto sam i znao da je zapocelo nesto.
-Mojoj si se ljepoti vec uspjesno odupro, a
sto se tice mog drzanja...moje je ponasanje prema tebi uvjek bilo na rubu
neugladjenosti i nikad nisam razgovarala s tobom bez zelje da ti zadam bol.
Budi sad iskren;jesam li ti se svidjela zbog
svoje drskosti?
-Svidjela si mi se zbog veselosti i
ostroumnosti.
-Bolje ti je da to odmah nazoves drskoscu.To
je otprilike bilo to. Jamacno si bio sit ugladjenosti, postovanja i usluznosti.
Dojadile su ti zene koje su ti se stalno nastojale dodvoriti rijecima,
pogledima i mislima. Ja sam te zainteresirala bas zato sto sam bila drugacija
od njih. Da nisi uistinu dobar, postala bi ti mrskom zbog toga, no uprkos
tvojim nastojanjima da se prikrijes, tvoji su osjecaji uvjek bili plemeniti i
pravedni, u srcu si prezirao osobe koje su ti se svojski pokusavale dodvoriti.
Eto, ustedjela sam ti trud da to sam objasnis;jedno s drugim, pocinjem misliti
da je sasvim prirodno sto se sve dogodilo tako. Istini za volju, ti ne znas ni
za kakvu moju dobrotu...ali nitko ne misli na to kad je zaljubljen.
-Zar nije bilo nicega dobroga u tvom njeznom
ponasanju prema Jane dok je bolovala u Netherfieldu?
-Eh, draga moja Jane!
Tko bi mogao ucniti manje za nju? No prikazi
to kao vrlinu. Moje su dobre osobine pod tvojom zastitiom, mozes ih uvelicavati
koliko god je moguce;za uzvrat, moje je da iskoristim priliku da te sto cesce
zadirkujem i da se prepirem s tobom, stoga cu odmah zapoceti pitanjem:zasto si
toliko oklijevo da prijedjes na stvar?
Zasto si me se toliko stidio kad si prvi put
dosao i ostao na veceri kod nas? Zasto si se, kad si vec dosao, drzao tako kao
da ne hajes za mene?
-Zato sto si bila ozbiljna i sutljiva i nisi
me nimalo ohrabrila.
-Pa bila sam zbunjena.
-I ja.
-Mogao si vise razgovarati sa mnom kad si
dosao na veceru.
-To bi mogao netko tko bi man je osjecao.
-Eto, na svako pitanje dajes razuman
odgovor, a ja sam tako razumna da ga prihvacam.
Ipak, pitam se dokle bi se tako nastavilo da
je bilo prepusteno samo tebi. Pitam se kada bi ti progovorio da te ja nisam
pitala.
Moja odluka da ti zahvalim na tvojoj
ljubaznosti prema Lydiji imala je velike posljedice, prevelike. Jer, sto je s
moralom ako nasa sreca izvire iz prekrsenog obecanja? Nisam to smijela ni
spomenuti. To ne valja.
-Nemas razloga zalostiti se. Moralna je
podloga savrsena. Neopravdani pokusaj Lady Caterine da nas razdvoji rastjerali
su sve moje dvojbe. Za svoju sadasnju srecu ne dugujem nista tvojoj
nestrpljivoj zelji da mi izrazis zahvalnost. Nisam bio raspolozen cekati da ti
prva pocnes. Tetkino mi je priopcenje dalo nadu, pa sam odmah odlucio doznati
sve.
-Ledy Catherin je bila vrlo korisna;trebala
bi biti sretna zbog toga, jer uziva kad je korisna.
No reci mi zasto si dosao u Netherfield? Zar
samo zato da bi jahao do Lonagbourina i od nje bio zbunjen? Ili si imao
neku ozbilojnu namjeru?
-Moj je pravi cilj bio da te vidjam i da,
ako mogu, ocjenim mogu li se nadati da ces me ikada zavoljeti.
Nema komentara:
Objavi komentar