Prošla je bura, stišale
se strasti,
I
ljubav s njima sve je bliže kraju;
Drukčije sada tvoje oči sjaju —
U
njima nema ni sile ni vlasti.
Ja
čujem:
naša srca biju tiše,
Tvoj
stisak ruke nije onaj prvi;
Hladan,
bez duše, bez vatre i krvi,
Ko
da mi zbori: nema ljeta više!
Za
društvo nekad ne bješe nam stalo,
O
sebi samo govorismo dugo;
No
danas, draga, sve je, sve je drugo:
Sada
smo mudri i zborimo malo...
Prošlo
je ljeto! Mutna jesen vlada.
U
srcu našem nijednog slavulja;
Tu
hladan vjetar svele ruže ljulja,
I
mrtvo lišće
po humkama pada...
Nema komentara:
Objavi komentar