četvrtak, 12. rujna 2013.

Kahlil Gibran Slomljena krila




Prijatelji, vi ses radoscu sjecate zore svoje malodsti i zalite za njezinom prolaznoscu, a ja je se sjecam onako kako se zatvorenik sjeca resetki i okova zatvora. Godine izmedju djetinjstva i mladosti za vas su zlatno doba bez brige i ogranicenja, a za mene su te godine doba tihog bola, koje je poput sjemena palo u srce i raslo s njim ne mogavsi naci nikakvog izlaza u vijet znanja i mudrosti, sve dok ljubav nije srcu otvorila vrata i oblila ga svjetloscu. Ljubav mi je poklonila govor i suze. Vi se sjecate vrtova i orhideja i sastajalista i kuteva ulica, koji su prisustovali vasim igrama i slusali vase neduzno saputanje, pa i ja se sjecam prekrasnog Libanona. Svaki put, kad zatvorim oci, viidm te doline, pune cara i dostojanstvai te gore, prekrivene sjajem i velicanstvenoscu, koje pokusavaju dodirnuti nebo. Svaki put, kad zacepim usi pred gradskom bukom, cujem zubor potoka i treperenja granja. Sve ljepote, o kojima govorim i za kojima ceznem, poput djeteta koje cezne za majcinim grudima,razjedaju mi duh, zatvoren u tami mladosti, jednako kao sto je sokol, zatvoren u krletki, pati kad vidi jato prica koje slobodno lete prostranim nebom. Te doline i brezuljci pobudjuju mi mastu, a gorke mi misli pletu mrezu beznadja oko srca.

Svaki put, kad odem medju polja, vratim se razocaran, ne znajuci uzorak svom nezadovoljstvu. Svaki put, kad pogledam u sivo nebo, stisne mi se srce. Svaki put, kad zacujem pjev ptica i tepanje proljeca, zaboli me, a da ni ne znam uzroka svojoj patnji. Kazu, da su jednostavni ljudi prazni i da su zato bez briga. Mozda to vrijedi za one, koji su se rodili mrtvi i koji su smrznuta trupla. no osjetljivi djecak, koji mnogo osjeca a malo zna, najnesretnije je bice pod suncem jer dvije ga sile vuku svaka na svoju stranu. Prva ga uzdize u oblaku snova i pokazuje mu ljepotu bivanja, dok ga druga vezuje s tlom, baca mu pijesak u oci i pobjedjuje ga strahovima i tamom.

Bolu, koji me opsjedao u mladosti, nije bio uzrok pomanjkanje prijatelja jer mogao sam ih naci. Bol je uzrokovala unutarnja bolest, zbog koje ljubljah samocu. U meni je ugusila svu ljubav prema igrama  i zabavi. s ramena mi je zbacila krila mladosti i postah poput jezera usred gora, na cijoj se mirnoj povrsini odrzavaju sjene duhova i boje oblaka i drveca, no ne moze naci prolaza kroz kojeg bi se pjevajuci izlilo u more.

Takav je bio moj zivot, dok nisam dospio do osamnaestog ljeta zivota. To ljeto gleda iz mog zivota poput gorskog vrha jer u meni je probulio znaje i naucilo me razumjeti nestalnost covjecanstva. Bio sam ponovo rodjen. Ne rodi li se covjek ponovo, ostane njegovo zivot praznim listom u knjizi zivota. Te godine vidjeh nebeske andjele, koji gledahu u mene kroz oci prekrasne zene. Vidjeh i djavle koji bjesnjese u srcu pakosnog muskarca. Onaj tko ne vidi andjele i djavole u ljepoti i zlu zivota, bit ce odgurnut od znanja i u njegovoj dusi nece biti ljubavi.


Star se covjek u sjecanju rado vraca k danima mladosti, jednako kao sto stranac cezne za svojom domovinom

Samo nase duse mogu razumjeti ljepotu, te zive i rastu s njom.Ljepota je za nas razum zagonetka;rijecima je ne znamo opisati. Njezina tajna nasim je osima nevidljiva i krije se jednako u promatracu kao i u posmatranom. Prava ljepota je zraka, koja izvire iz najsvetijeg dijela duha i rasvjetljuje tijelo,kao sto zivot dolazi iz zemaljskih dubina i obdari cvijet mirisom i bojom.

Ljubav je jedina sloboda na svijetu, jer tako oplemeni duh, da ni ljudski ni prirodni zakoni ne mogu promjeniti njegov smijer.

Dusa koja trpi moze naci mir tek onda kad se zdruu s onom koja joj je slicna. Stisnu se s ljubavlju, sretne kao dva stranca, kad se sretnu u stranoj zemlji. Blazenstvo srece nece razdvojiti srca koja je zdruzila zalost. Ljubav, koju su ocistile suze, vjecno ce ostati cistom i lijepom.

Izgledala mi je poput ljiljana, kojeg je jutarnji povjetarac povio nad tepihom zelene trave. Nebeska volja je bila, da budem sa Selmom sam, usred noci, u njenom prekrasnom domu, okruznom drvecem, gdje zajedno vladaju tisina, ljubav i krijepost.

Ako tama skriva drvece i cvijece pred nasim ocima , nece skriti ljubav pred nasim srcima.

Samo jedan pogled zenskog oka napravi te najsretnijim muskarcem na svijetu. Samo jedna rijec s covjekovih usana napravi te bogatim ili siromasnim.

Dusa koja slusa saputanja cvijeca i pjesmu tisine, moze cuti i viki moje duse i krik mojega srca.

Ti su dani minuli kao aveti i izgubili se poput oblaka i uskoro mi ostadose samo tuzna sjecanja. Oci, kojima am gledao ljepotu proljeca i budjenje prirode, sada su mogle vidjeti samo divlanje vihora i bijedu zimu. Usi, kojima prije toga radosno slusah pjesmu valova, mogle su sada cuti samo zavijanje vjetra i bjesnjenje mora pod strmom obalom. Dusa, koja je u svojoj sreci vidjela neumornu cilost covjecanstva i velicanstvenost svemira, mucilo je razocaranje i neuspjeh, Nista nije bilo ljepse od tih dana ljubavi i nista gorceg od tih strasnih noci punih tuge.

Ljepota drveca, mjesecina, duboka tisina, sve oko mene cinilo se ruznim i strasnim. Istinska svijetlost, koja mi je bila pokazala ljepotu i cudesnost svemira, promjenila se u ogroman plamen, koji mi je sagorio srce. Vjecna glazba, koju sam slusao, postala je bukom, strasnijom od rike lavova.


Moderna je civilizacija zenu napravila malo pametnijom, premda je zbog muske pohlepe povecala njezinu patnju. Zena jucerasnjice bila je sretna zena, zena sadasnjosti nesretna je domacica. Nekad je slijepa hodala kroz svijetlo, a sada s otvorenim ocima tumara po tami. Lijepa je bila u svom neznanju, postena u svojoj jednostavnosti i jaka u svojoj slabasnosti. Danas je postala ruzna u svojoj pronicljivosti, plitka i bez srca u svome znanju. Da li ce ikada doci dan, kad ce se u zeni zdruziti ljepota i znanje, pronicljivost i krijepost, krhkost tijela i snaga duha ?

Jedan sam medju onima, koji vjeruju, da je duhovni napredak zakon ljudskog zivota. A put ka potpunosti polagan je i bolan. Zena u jednom pogledu napreduje a u drugom nazaduje jer naporna staza, koja vodi prema vrhu brda, puna je vucijih brloga i grmlja u kojima se kriju lopovi.


Spoznala sam da je nasa ljubav duboka kao ocean i visoka kao zvijezde i prostrana kao nebo.

1 komentar: