*

Jedno jutro kad bi se moglo dugo sedeti i lepo pisati. 

Preda mnom iskrsavaju likovi i prizori, cvatu epohe, otkrivaju se odnosi društva i događaja, obelodanjuju uzroci, bivaju jasne sudbine pojedinaca i istorije vrsta.

Nešto kao čudno se dešava: har-tije žive, stvari govore, ljudi ne varaju sebe ni druge. A oko ušiju mi, kao teške pčele, zuje reci, bezbrojne, verne i tačne koje savršeno izražavaju ono što gledam i saznajem. Ivo Andric

"Samo izvolite, poslužite se mojom dobrotom, trošite moju iskrenost, hranite svoj ego mojom ljubavlju, gužvajte moje emocije kao staru hartiju, uzalud vam trud. Nećete postati bolji, nećete postati JA, jer treba vam i DUŠA . A nju mi ne možete uzeti i sve dok je imam, ostat ću ČOVJEK Mesa Selimovic

Ja sam kao sunčani časovnik, kad je mutno i oblačno vreme — ne vredim ništa Ivo Andric

"Budi daleko od ljutnje - ona samo TEBI šteti.

Ako si upravu - nema potrebe da se ljutiš.

A ako si u krivu - nemaš onda pravo da budeš ljut."

Naučio sam da nije važno ono što se ljudima dešava. Važno je ono što oni rade u vezi toga."

Posljednji izraz svih i najjednostavniji oblik nastojanja je - sutnja. 

Zavolio sam je za sav zivot. Ivo Andric

Jednom, kad zađete malo dublje u kalendare, pa se okrenete i kroz trepavice pogledate u pravcu detinjstva, kao što slikar gleda u platno koje treba da savlada i oživi, sigurno ćete pronaći u sebi bolju pesmu o ljubavi Mika Antic

Posle velikog letnjeg napora i znojenja u dugom hodu po brdima i šumama, mlečne večere i toplog kupatila — spremam se da legnem, dok spoIja dopiru glasovi šetača i zvuči limenih instrumenata neke palanačke muzike i dalek zvižduk lokomotive.

Privlači me belina postelje. 

Osećam prisustvo velikog noćnog sveta napolju. Jasno mi je da je u tom svetu sve nesigurno i privremeno, ali isto tako znam da će noćas sve još izdržati i ostati na svom mestu, i da ću moći zaspati i spavati sa tim osećanjem i sa svojim velikim umorom. Ivo Andric

Veoma su česte noći kad nemir ne da usnuti. Nemir koji je isprva sladak i drag, a što duže zalazi u noć biva sve teži i mučniji.

Teško je po dušu da osjećanja koja su vezana za događaje našeg života ne umru zajedno s tim događajima. Nego i kad nestane lica i krajeva koji su bili podlogom osjećanjima, ona ostaju živa i svježa, i to ne u liku sjećanja nego istinita i moćna kao u dan doživljaja. A kako su izgubila svaku realnu podlogu, bude bol i čežnju, tresu dušom kao nezaštićenim stablom, hrane se nemirom srca, kradu sadašnjost i truju budućnost.

I još se često u noći pitam: otkud ovaj nemir?! Ivo Andric

Postoje oni rijetki, posebni ljudi čija blizina grije poput sunca i čije riječi bude nadu za bolje sutra." 

Šutnja je more, a govor je poput rijeke.

More traži tebe, ti ne traži rijeke.

Probudio me nemiran san i zavjesa koja pleše.

Jutro, puno neke neočekivane mukle studeni i jeze. Kosa je neposlušna, voda nemila, odijelo hladno i tuđe, a u očima i na licu san koji se sanja i ne zapamti.

Nešto neriješeno i strano ima u danu koji otpočinje.

Napoljuje sve pomješano i uznemireno. Kakvi su to oštri i povijeni oblici? Stabla i more i oblaci, sve se to dalo na put. Kud to sve teži prema jugoistoku?
Sunce se jutros izgubilo i sve se diglo da ga traži.
Palme glasno šume; ali čempresima je najgore, krše se i sagibaju bez prestanka. I masline su uznemirene. Jedini bršljen, gladak i odvratan kao zmija, ne miče ni listom.
More je kao tamno oranje koje putuje. Najprije su veliki valovi sa oštrim pjenastim hrptom a po njima prostrta mreža sitnih nabora, kao jeza po tijelu. Sjenka straha leži na valovima koji dolaze da se razbiju. Ivo Andric

Divno ste podijelili svijet: sve za vas i za vašu djecu, za djecu vaše djece i za vaše sluge. Dobro ste podijelili svijet: sve što je svjetlosti i ljepote uzeli ste sebi a sve što je mraka i tegobe ostavili ste nama, pa sad se svi rađamo sa jasno predodređenim sudbinama, vi sa svijetlim a mi sa tamnim. Dobro ste podijelili svijet! Ali vaša podjela je samo grozna, a ne i vječna. Sazreće gnjev naš, i biće zrelo ljeto i oporo voće; djeca vaša će se stiditi svoga imena i odricati bogatstva, jer će im ono biti na teret i propast."

(Gospođica) Ivo Andric

"Drugi čovjek je zatvorena kutija i ništa iz njega neće izaći ako to on ne želi. Mi možemo da stojimo pred tajnom danima, ništa nam se neće otkriti. Nepotpuni smo a zatvoreni. Postali smo neprirodni, odvojili smo se od sebe kakvi smo bili nekad, ko zna kakvi, izgubili smo nevinost. Ljudi misle zlo jedan drugom. Trebali bi da se vratimo prirodi i njenoj čistoti. Postajao je neki filozof koji je to predlagao ljudima. Nisu ga poslušali."

(Ostrvo)

"Ako hoćeš da budeš mudar, nauči pametno da pitaš, pažljivo da slušaš, mirno da odgovaraš i da prestaneš kad nemaš više šta da kažeš."

Sam ne znam pravo gde sam,
kuda bih, ni koga čekam
u ovoj noći. Ivo Andric

"Koliko je radosnih, kojima je njihova radost iskušenje. A koliko je žalosnih, čija je žalost njihovo spasenje."

Every moment, a voice, out of this world, calls on our soul, to wake up and rise. Rumi

"Nježnost koju posjeduje osoba ne označava slabost, jer ništa nije nježnije od vode ali njena snaga može srušiti najjače kamenje."

Ibn Qajim

Udisao sam svježu majsku noć, mladu i iskričavu, volim proljeće, mislio sam, volim proljeće, neumoreno i neotežalo, budi nas vedrim lakomislenim zovom da počnemo iznova, varka i nada svake godine, novi pupovi niču iz starih stabala, volim proljeće, vičem u sebi uporno, prisiljavam se da povjerujem, krio sam ga od sebe ranijih godina, a sad ga zovem, nudim se da me obuzme, dodirnem cvijet jabuke kraj puta, i glatku novu grančicu, sokovi žubore njenim bezbrojnim žilicama, tok im osjećam, neka mi kroz jagodice pređu u tijelo, jabukov cvat da nikne na mojim prstima, i prozirno zeleno lišće na mojim dlanovima, da budem blagi miris voćkin, i njena tiha nebriga, nosiću ocvjetale ruke pred zadivljenim očima, pružaću ih kiši hraniteljki, u zemlju ukopan, nebom hranjen, proljećima obnavljan, jesenima smirivan, dobro bi bilo početi sve iz početka."

(Derviš i smrt)

Poslanik s.a.w.s., je rekao:

„Blago li se onome čije ponašanje bude dobro, čija nutrina i duša bude čista, čija vanjština bude lijepa, koji višak svoga imetka dijeli dok višak svojih riječi drži za sebe, a prema ostalom svijetu je pravedan i insafli!“ 

Neznalica:Čovječe,moraš naučiti da se braniš od uvreda !
Mudrac:Ako ti meni daš poklon,a ja ga ne prihvatim,kome on i dalje pripada.
Neznalica:Meni,naravno.
Mudrac:A ako ti mene uvrijediš,a ja to ne prihvatim,kome i dalje ta uvreda pripada?"

"Neka te ne brine tuđi govor o tebi, nego tvoj govor o drugima."